Gradska opština Palilula

NEobične razglednice Palilule: Železnička stanica

Železnička stanica u Nišu otvorena je krajem 1884. godine nekoliko meseci posle puštanja u redovan saobracaj prve zelezničke pruge Beograd-Niš. Redovan putnički saobracaj uspostavljen je 3. septembra, a iste godine 17. septembra i teretni.

Izmedju Beograda i Niša saobraćala su dva para vozova dnevno, po jedan putnički i mešoviti. Jednom nedeljno saobraćao je iz Niša za Beograd i voz za prevoz žive stoke.

Železnička stanica Niš; Foto: Ivan Jovanović

Nova moderna stanica čija je izgradnja zapoceta 1978. otvorena je 9. maja 1979. godine. Stanica ima 6 koloseka sa 3 natkrivena perona i 2 podzemna prolaza.

Početkom 90-ih godina oformljena su dva stajališta za lokalne putnicke vozove: Palilulska rampa, do 1945.godine Donina česma, na Pirotskoj i Pantelej na Timočkoj pruzi.

Palilulska rampa

Palilulska rampa je važna saobraćajna raskrsnica u juznom delu Niša, izgrađena 1887. kada i železnička pruga Niš-Pirot. Nalazi se na raskrsnici pruge i tada značajnih saobraćajnih pravaca: puta prema Gabrovcu i puta od centra varosi prema Kovanluku i Gorici.

U vreme izgradnje pruge prostor Palilule je bio slabo naseljen deo van zaštitnog jarka.

Kasnijim naseljavanjem u ovom delu grada, sa naglim razvojem drumskog i železničkog saobraćaja raskrsnica kod Palilulske rampe postaje problematičan saobraćajni čvor, posebno zbog Palilulske pijace koja se razvila u neposrednoj blizini rampe.

Sredinom 30-ih godina predlozeno je izmeštanje trase Pirotske pruge u severni deo grada.

Kasnije, Generalnim urbanističkim planom iz 1939., 1953., 1973. i 1995. bilo je predviđeno da se izmeštanjem Pirotske pruge omogući izgradnja Juznog bulevara što jos uvek nije realizovano.

Celu epizodu o Železničkoj stanici iz serijala “NEobične razglednice Palilule” pogledajte na YouTube kanalu „Nove mreže“

Emisija se realizuje uz podršku Gradske opštine Palilula.


NEobične razglednice Palilule: Tutunovićev podrum

Ceo kraj Palilule oko Kule dobio je po advokatu Svetozaru Tutunoviću koji je u vreme oslobođenja Niša od Turaka stekao zavidan imetak rešavajući imovinske sporove Turaka. Krajem 19. veka bio je jedan od najvećih proizvođača vina. Pored velikog podruma za skladištenje vina koristio je i mašine za gnječenje i ceđenje grožđa što je u to vreme bila retkost.

Foto: Nenad Petrović

Godine 1889. pokrenuo je rad Fabrike mlevene paprike koja je tri godine kasnije otišla pod stečaj. Zbog toga mu je prodata imovina na Gorici i kuća u gradu, koja je bila jedna od najboljih u Nišu.

Novi vlasnik postao je trgovac Tasko Uzunović, a vinarski podrum su zadržali braća Zaharija Popovića, suvlasnika Tutunovićeve Fabrike aleve paprike. Bez obzira na Tutunovićev loš ekonomski bilans taj kraj Palilule je zadržao njegovo ime. Danas je ovaj objekat zapušten ali i dalje mami poglede Nišlija.

U narodu postoji legenda i da je kralj Milan Obrenović često posećivao degustacije vina i do  Tutunovićevog podruma dolazio fijakerom. Podaci o posetama kralja Milana nisu strikno istorijski, ali da u svakoj legendi koja se prenosi narodom ima istine.

Foto: Nenad Petrović

Priča se i da je tu bila i kafana sa velikom baštom u kojoj se jelo, pilo i tancovalo (igralo). Priređivane su i zabave. Na ulazu su se naplaćivale ulaznice. Podrum je bio opasan velikim debelim zidom od kamena i cigala, a na ulazu su bile i dve manje kule i kapija. Do Tutunovićevog podruma dolazio je i konjski tramvaj pričaju starosedeoci Palilule.

„Taj prostor je u restituciiji tako da ne postoji način da ga uredimo ali svakako je deo Palilule koji bi trebalo turistički promovisati“, kaže predsednik Opštine Palilula, Bratislav Vučković.

Tutunović podrum je deo Palilule, ali i deo brdskog prostora pod nazivom Gorica. Naseljavanje ovog kraja je počelo između dva rata. Krajolik je pružao idiličnu sliku kuća prošaranih vinogradima.

Celu epizodu o Tutunovićevom podrumu iz serijala “NEobične razglednice Palilule” pogledajte na YouTube kanalu „Nove mreže“

Emisija se realizuje uz podršku Gradske opštine Palilula.


crkva

NEobične razglednice Palilule: Svetinikolska crkva

Jedno od najvažnijih mesta za sve Palilulce je crkva Svetog Nikole, odnosno Svetinikolska crkva. Ovaj hram nalazi se na mestu na kojem još u 11. veku sazidan verski objekat.

Najstarije bogosluženo mesta u Nišu nalazi se na teritoriji Gradske opštine Palilula.

U prošlim vremenima crkva je bila malo niže od današnjeg hrama, na mestu gde je sada paraklis  Preobraženja Gospodnjeg. Veruje se, a prema sačuvanim podacima se i zna da su u njoj nekada bile položene mošti Svetog Prokopija. Mošti su tu čuvane  još pre 14. veka, kada su predate u Prokuplje.

Dolaskom Turaka u Niš ova srkva je srušena i pretvorena u džamiju i tako je služila sve do 16. veka  kada je obnovljena.

Starešina crkve otac Zoran Filipović  kaže da je početkom 17. veka tadašnji hram dorađen.

„Posle prve seobe Srba hram je bio potpuno  uništen. Po svedočenju Feliksa Kanica koji je video ruševine tog hrama, on je bio veoma bogato sazidan i sa veoma kvalitenim freskama čiji se ostaci i danas čuvaju“, kaže Filipović.

Nakon toga početkom 18. veka crkva je ponovo sagradjena i posle Austro-Turskog rata Turci su je ponovo pretvorili u džamiju a kasnije je i srušili.

Celu epizodu o crkvi Svetog Nikole iz serijala “NEobične razglednice Palilule” pogledajte na YouTube kanalu „Nove mreže“

Emisija se realizuje uz podršku Gradske opštine Palilula.


NEobične razglednice Palilule: Vojničko groblje na Delijskom Visu

U blizini vojne bolnice u Nišu nalazi se memorijalni park „Staro vojno groblje na Delijskom Visu“ koje se sastoji iz Srpskog vojničkog groblja, Engleskog vojničkog groblja i dela na kojem su sahranjivani vojnici Austro-Ugarske početkom 20. veka.

Verovatno da je sahranjivanje na vojničkom groblju počelo još 1912. i 1913. godine u toku velike epidemije kolere, za vreme Balkanskih ratova, a nastavilo se i tokom Prvog i Drugog svetskog rata.

Istoričar Vladimir Jovanović kaže da je na nekadašnjoj površini od 5 hektara sahranjeno oko 3.000 vojnika, vojnog i medicinskog osoblja.

„Tu nisu sahranjivani samo vojnici koji su podlegli ranama, već je najveći broj onih koji su umrli od zaraznih bolesti. U to vreme su vladali tifus, kolera i influenca i u toku epidemije umiralo je i po 36 ljudi dnevno. Tu je bilo i vojnog osoblja i veliki broj civila, lekara i medicinskih sestara„, kaže Jovanović.

Celu epizodu o vojničkom groblju na Delijskom Visu iz serijala "NEobične razglednice Palilule" pogledajte na našem YouTube kanalu.

Emisija se realizuje uz podršku Gradske opštine Palilula.


NEobične razglednice Palilule: Tajne niškog Starog groblja

Ne zna se tačno od kada postoji Staro groblje u Nišu, a neki od hiljade spomenika podignuti su u 18. veku. Višedecenijska ideja da groblje, koje nije aktivno već pola veka, postane memorijalni kompleks nije realizovana zbog nedostatka novca.

Foto: Nenad Petrović

Ipak je ono istorijski značajno. Nalazi se na jugu Niša odnosno u centralnom delu Gradske opštine Palilula. Groblje je izduženog oblika, sa širim istočnim ulaznim i užim zapadnim delom i zauzima gotovo 17 hektara.

Podaci sa nadgrobnih spomenika ukazuju na starost groblja.

„Pravo istraživane groblja nikada nije sprovedeno tako da ne možemo da tvrdimo da ima sao 200 nadgrobnih spomenika sa istorijskom i kulturnom vrednošću i koji zaslućuju da budu pravilno obeleženi“, kaže istoričar iz Zavoda za zaštitu spomenika Niš, Đorođe Stošić.

Najstariji je grob Voina – iz 1819. godine. Nalazi se u zapadnom delu, koji je takođe najstariji deo ovog kompleksa.

Foto: Nenad Petrović

Odbornici Skupštine Gradske opštine Palilula 14. oktobra 2010. godine doneli su odluku o pokretanju inicijative u Skupštini grada Niša da se prostor Starog groblja „Gorica“ uredi u „memorijalni park“.

Istoričari kažu da jedna od zanimljivosti je da se prostor oko Starog groblja deo nekada zvao crnogorska Palilua, a evo i zašto.

„Zbog Serdara Jola Piletića, crnogorskog junaka, vojskovođe i državnika 19. veka. On je u megdanima u Crnoj Gori sa Turcima stekao slavu jer je uspeo da pogubi turske megdnadžije. U Niš je došao 1878. godine kada se posvađao sa knezom Nikolom crnogoskim i izbegao je u Srbiju i naselio se u Niš i živeo na Paliluli zbog čega se ceo jedan deo ovog naselja nazivao crnogoskom Palilulom“, objašnjava istoričar Đorđe Stošić.

Koji su još spomenici stavljeni pod zaštitu pogledajte u emisiji „Neobične razglednice Palilule“.

Ovaj projekat finansiran je sredstvima GO Palilula Niš, a sprovodi ga Udruženje „Nova mreža“, Niš.